Šest grešaka koje firme prave kad biraju platformu za sajt

Platforma se bira jednom, a posljedice se osjete tek kad zatreba nešto što nije predviđeno. Evo šest grešaka koje se u praksi ponavljaju.

1. Bira se po tome šta izvođač zna

Najčešća od svih. Pitate tri izvođača, svaki predloži ono na čemu radi, i vi izaberete onog ko je najuvjerljiviji.

To nije nužno loše — čovjek koji odlično zna jedan alat napraviće bolji sajt nego onaj koji petlja po alatu koji vam više odgovara na papiru. Ali morate znati da se izbor pravi tako.

Rješenje: pitajte izvođača šta bi predložio nekome kome njegov alat ne odgovara. Ko ima spreman odgovor, taj razmišlja o vašem poslu. Ko kaže „svima odgovara”, prodaje.

2. Bira se prema izgledu, ne prema tome ko će ga održavati

Sajt se gradi mjesec dana, a živi pet godina. Pitanje nije kako izgleda na dan predaje nego ko će ga otvarati sljedećih pedeset mjeseci.

Ako u firmi niko neće da se bavi tehnikom, a izabrali ste sistem koji traži redovno osvježavanje, izabrali ste problem koji dolazi sa zakašnjenjem. Prve godine ništa, druge godine sitne greške, treće godine sajt koji je neko provalio jer nije diran.

Pitanje koje treba postaviti prije izbora: ko konkretno, imenom i prezimenom, otvara sajt jednom mjesečno. Ako nema tog imena, uzmite platformu koja se sama održava, ili plaćajte održavanje.

3. Uzima se sistem koji je izvođač sam napravio

Povremeno se sretne ponuda za sajt na „našem sopstvenom sistemu”. Zvuči dobro — sve je prilagođeno vama, izvođač poznaje svaki dio.

Problem je što ste vezani za jednog čovjeka. Ako se on preseli, promijeni posao ili prestane da odgovara na poruke, vaš sajt ne može da preuzme niko. Sljedeći izvođač će reći da je lakše napraviti novi, i biće u pravu.

Ako vam se takva ponuda dopadne iz drugih razloga, tražite bar dvije stvari u ugovoru: da možete izvući sav sadržaj u standardnom obliku, i da vam kod pripada.

4. Bira se za posao koji ćete imati za pet godina

Obrnuta greška od prethodne. Firma sa tri usluge uzme sistem predviđen za sto, jer „možda se proširimo”.

Rezultat je sajt koji je skuplji, sporiji i teži za korišćenje nego što treba, i to sve zbog funkcija koje se ne koriste. Prošireni posao će platiti proširenje kad dođe. Većina firmi za pet godina ne naraste kako je planirala, ali su sve platile kao da hoće.

Pravilo: birajte za posao koji imate danas plus ono što sigurno dolazi u narednih godinu dana.

5. Zaboravi se na cijenu izlaska

Svaka platforma se lako uzima. Nijedna se lako ne napušta.

Prije nego izaberete, pitajte: ako za tri godine hoću da se preselim, šta mogu da ponesem? Tekst i slike se skoro uvijek mogu izvući. Struktura, izgled i podešavanja za Google skoro nikad.

Ovo posebno pogađa firme koje krenu sa jednostavnom platformom, pa im za dvije godine zatreba nešto što ona ne može. Selidba tada nije katastrofa, ali je dodatnih 300 do 800 eura koje niste planirali.

6. Ne provjeri se ko drži ključeve

Ova greška ne zavisi od platforme, ali se pravi u istom trenutku.

Domen mora glasiti na vaše ime i vaš mejl. Hosting nalog mora biti vaš. Nalozi za mjerenje moraju biti vaši, sa izvođačem kao dodatnim korisnikom, ne obrnuto.

Ako ovo ne provjerite na početku, provjerićete ga onog dana kad zatreba, a to je uvijek najgori mogući dan.

Kako izabrati bez lutanja

Napišite na papir četiri stavke:

• Koliko stranica imam danas i koliko ću imati za godinu dana.
• Hoću li sam mijenjati sadržaj, i koliko često.
• Ko će brinuti o tehnici.
• Šta mi sigurno treba: forma, rezervacije, više jezika, blog.

Sa tim papirom u ruci razgovor sa izvođačem traje petnaest minuta umjesto sat, i teško je izabrati pogrešno.

Šta nije greška

Da se ne bi steklo pogrešan utisak: većina platformi radi. Sajt ne propada zbog izbora sistema. Propada zato što nema teksta, nema strukture i niko ga ne otvara poslije predaje.

Ako birate između dvije razumne opcije i ne možete da odlučite, uzmite onu koju ćete lakše koristiti. Sajt koji redovno dopunjujete na osrednjoj platformi pobjeđuje savršen sajt koji stoji.

Pitanja koja treba postaviti izvođaču o platformi

Kad dobijete prijedlog, provjerite ga sa četiri pitanja.

„Zašto baš to, za moj slučaj?” Ako odgovor pominje vaš posao — broj usluga, planove, ko će održavati — dobro je. Ako odgovor pominje samo prednosti platforme, prodaje vam ono što zna.

„Šta ako za dvije godine hoću da pređem na nešto drugo?” Dobar odgovor objašnjava šta se može izvući, a šta se gubi. Loš odgovor je „nećete htjeti”.

„Ko još može da radi na ovome osim vas?” Za uobičajene sisteme odgovor je „svako”. Za sopstveni sistem odgovor je „niko”, i to treba da čujete naglas.

„Koliko me košta godišnje, sa svim dodacima?” Tražite iznos, ne procjenu. Tri plaćena dodatka po 60 eura su 180 eura svake godine, zauvijek.

Četiri pitanja, pet minuta. Ako odgovori budu konkretni, izbor platforme prestaje da bude rizik.

Ako hoćete da neko sa strane pogleda vaš spisak i kaže šta bi izabrao, pošaljite ga — to je razgovor od petnaest minuta i ne košta ništa.

info@asenvirocon.me · 068 090 161