Jeftin sajt ili skup sajt — šta dobijate za 300, a šta za 1500 eura

Kad tražite ponude za sajt, dobićete raspon koji nema logike na prvi pogled. Neko kaže 300 eura, neko 1500, neko 4000. Sve troje pokazuju slike sajtova koji na ekranu izgledaju slično. Razlika postoji, ali nije tamo gdje je tražite.

Šta se stvarno kupuje za 300 eura

Za taj novac dobijate gotov šablon na koji je neko ubacio vaš logo, vaš broj telefona i tekst koji ste vi poslali. To je legitiman posao i za dio firmi je tačno ono što im treba.

Šta u toj cijeni ne postoji: niko ne piše tekstove umjesto vas, niko ne fotografiše, niko ne razmišlja koji upit ljudi kucaju u Google kad traže vašu uslugu. Šablon je isti onaj koji je prodat još tri hiljade puta. Ako vaš konkurent iz Bara kupi isti šablon, sajtovi će vam ličiti.

Druga stvar koja nedostaje je odgovornost poslije predaje. Sajt od 300 eura obično dolazi bez ugovora o održavanju. Kad za osam mjeseci WordPress izbaci novu verziju i kontakt forma prestane da šalje poruke, vi to nećete ni primijetiti — samo će prestati da stižu upiti.

Šta se dobija u sredini, oko 700 do 1500

Tu ulazi rad koji se ne vidi na slici:

• Neko sjedne sa vama sat i po i izvuče čime se tačno bavite, šta vas razlikuje i koga hoćete da dovedete.
• Tekstovi se pišu, ne prepisuju iz vašeg starog fajla. Ovo je najveća stavka i ljudi je najviše potcjenjuju.
• Struktura stranica se pravi prema tome šta ljudi traže, a ne prema tome koliko šablon ima predviđenih polja.
• Postavlja se mjerenje — Google Analytics i Search Console — pa poslije možete da vidite odakle ljudi dolaze.
• Sajt se prijavi Google-u kako treba, sa mapom stranica, opisima i naslovima koji imaju smisla.
• Dobijete obuku od pola sata kako sami da mijenjate cijene, dodajete objave i vadite poruke.

Za firmu koja od sajta očekuje upite, ovo je donja granica ispod koje nema smisla ići. Nije stvar u dizajnu. Stvar je u tome što sajt bez teksta i bez mjerenja ne može ni da uspije ni da ne uspije — jednostavno stoji.

Kad cijena pređe 2000

Preko dvije hiljade obično znači jedno od tri stvari: sajt ima funkcije koje se programiraju posebno (rezervacije, kalkulator, povezivanje sa vašim programom za fakture), ima mnogo stranica, ili ima više jezika sa zasebnim tekstovima.

Ako vam niko od toga ne treba, a ponuda je i dalje preko dvije hiljade, tražite razradu po stavkama. Ozbiljan izvođač će vam je dati bez okolišanja.

Gdje jeftino postane skupo

Najčešći scenario koji viđamo kod firmi u Crnoj Gori ide ovako. Firma uzme sajt za 300 eura jer je to najbrže. Sajt izađe, izgleda pristojno. Prođe godina, upita nema. Firma zaključi da sajtovi ne rade i odustane.

Problem je što taj sajt nikad nije ni bio postavljen da radi. Nema teksta koji Google može da poveže sa upitom. Nema stranice po uslugama, nego jedna stranica na kojoj piše „nudimo širok spektar usluga“. Nema nijednog broja, nijedne cijene, nijedne fotografije stvarnog posla.

Popravka takvog sajta često košta koliko i novi, jer se sve što vrijedi — tekst i struktura — ionako radi ispočetka.

Kako da uporedite dvije ponude

Ne gledajte ukupan iznos. Uporedite ove stavke:

• Ko piše tekstove. Ako piše izvođač, koliko stranica je uključeno. Ako pišete vi, računajte sebi bar dva radna dana.
• Koliko stranica ulazi u cijenu i koliko košta svaka sljedeća.
• Da li je uključeno mjerenje i da li ćete dobiti pristup nalozima. Nalozi moraju glasiti na vas, ne na izvođača.
• Ko drži domen. Domen mora biti registrovan na vaše ime i vaš mejl. Ovo je stavka koja pravi najviše problema kad se izvođač promijeni.
• Šta se dešava poslije predaje — koliko dugo se ispravljaju greške besplatno i koliko košta održavanje mjesečno.
• Rok i šta ga produžava. Najčešće ga produžava to što vi ne pošaljete materijal na vrijeme, i to treba da piše u ponudi.

Praktično pravilo

Ako vam sajt treba samo da postoji — da čovjek koji je čuo za vas provjeri da niste izmišljeni i nađe broj telefona — jeftina varijanta je sasvim u redu. Nemojte plaćati hiljadu eura za digitalnu vizit-kartu.

Ako od sajta očekujete da vam donese ljude koji za vas nikad nisu čuli, jeftina varijanta je bačen novac. Ne zato što je loše urađena, nego zato što taj posao nije ni bio u cijeni.

Računica je jednostavna: ako vam prosječan posao donosi 400 eura zarade, sajt od 1200 se vratio na tri posla. Pitanje nije da li je 1200 puno, nego da li vjerujete da će vam donijeti bar tri posla u godinu dana. Ako ne vjerujete, nemojte ga praviti — uložite negdje drugo.

Šta prvo pitati sebe

Prije nego uporedite ponude, odgovorite na jedno: odakle vam sada dolaze mušterije. Ako dolaze isključivo preko preporuke i vi ste time zadovoljni, treba vam jeftin sajt koji potvrđuje da postojite. Ako hoćete da vas nađu ljudi bez preporuke, treba vam sajt koji ima šta da kaže Google-u. Te dvije stvari koštaju različito i to je cijela priča.

Ako niste sigurni u koju grupu spadate, javite se — kratak razgovor je dovoljan da se to razriješi, i ne košta ništa.

info@asenvirocon.me · 068 090 161